Misija:

Cilj: Idemo brat samoniklo jestivo bilje 

Gdje se sakrilo: Po jadranskim otocima

Kako do otoka? Katamaranom

Gdje spavamo? Pod jedrima

Sa kim? Sa veselim suborcima koji će na brodu biti posada, a u prelaskom na kopno će se pretvarati u gerilce nomadskog srca

Šta jedemo? Što nađemo

Što ako ništa ne nađemo? Izvlačimo šibicu

Svi Jedi, Gani i Tarijanci su dobrodošli)

Gdje li se skrivaju preci kultivirane salate, šparoge, poriluka, mrkve, cikorije, komorača, blitve?  Od čega se sve sastoji mišanca? Kako to da neke jestive vrste jesu kultivirane, a druge nisu? Kakav je njihov okus? Kako ih pripremiti? Odgovore ćemo probati naći po divljinama otoka.

Plovimo od otoka do otoka i beremo samoniklo jestivo bilje. Plan je morski, odnosno fluidan, što je karakteristično za elemente zraka i vode, odnosno vjetra i mora. Jedrimo, a ako nam bolje odgovara motoriramo, ili obrnuto. Jedemo što uberemo, bilo bi prelijepo kad bi bilo potpuno točno 🙂 Osim ako se zajednički ne odlučimo na dijetu bez masti i proteina, ipak bi trebali ponijeti sa sobom neko maslinovo ulje i proteine po osobnim sklonostima.

Nadamo se lijepom vremenu i turi po srednjedalmatinskim otocima. Moguće destinacije su Brač, Šolta, Hvar, Vis, Korčula, Lastovo, Drvenik Veli, Biševo, Šćedro. Naši izbori ovise o vremenu, a tako i odluke kapetana o sigurnosti broda i posade.

Otisnuti se sa kopna na divljinu mora u sigurnosti naše lađe. Na otocima tražiti zaštitu pitomih uvala, a potom pustiti naše osjete da budu zavedeni mirisima smole alepskog bora, cvatnjom ružmarina, smilja poslije kiše, dodirom tršlje i mirte, okusima šparoga, divljeg poriluka, kostriša, matara, komorača, tirkiznom i modrom plavom, desetinama nijansa zelene, teksturama slojeva krečnjaka i vulkanskih oblutaka. Naći predah od tog divljeg, intenzivnog drugačijeg u krilu starih otočkih mjesta, gdje se još nazire mjera sa prirodom.

Kako osvajamo jedan po jedan otok, tako otkrivamo nove biljne vrste. Nemilosrdnim ispitivanjem (per aspera ad astra) odjeljujemo prijateljske biljke spremne na kolaboraciju. One nama nenaklonjene vrste, po uzoru na iznenađene Grke Farane kad su stupili nogom na Hvar i shvatili da je otok već zauzet domaćim ljutim Ilirima, molimo za milost i velikodušno ih puštamo u miru. U nedostatku proteina napadamo lokalne dućane tipa “Studenac” i vršimo otimačinu u zamjenu za šarene eure. Jednako tako, nisu sigurni ni lokalni OPG-ovi s vatrenom vodom.

Do kraja putovanja ima da u sebi probudimo Nomada sakupljača i da naučimo prepoznavati i brati samonikle jestive biljke koje smo zajedno pripremali u našoj brodskoj kuhinji. Sakupljanje samoniklog jestivog bilja nije ništa novo i novootkriveno, samo što je par generacija preskočilo prenošenje ovog znanja, koje je nekad bilo dio svakodnevnog života. Pitajte bake, babe i none, djedove, dide i nonote. Generacijama prije je sakupljanje bilja bilo toliko blisko, da se uzimalo zdravo za gotovo i možda baš zato nismo bili svjesni njegove vrijednosti.